45 0 K 046102 25 Kž - Odluka
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE
KANTONALNI SUD U GORAŽDU
Broj: 45 0 K 046102 25 Kž
Goražde, 19.05.2025. godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!
Kantonalni sud u Goraždu,
u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje
Đajić i Edina Biča, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara Senide Drnda u krivičnom
predmetu protiv optuženog A. Č., zbog šest krivičnih djela Neovlašteno optičko
snimanje iz člana 189. stav 1. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije
Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi optuženog izjavljenoj protiv presude
Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K od 14.02.2025. godine, na sjednici
vijeća održanoj dana 19.05.2025. godine donio je
P R E S U D U
Žalba optuženog se odbija
i presuda Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K od 14.02.2025.
godine, potvrđuje.
Obrazloženje
Presudom Opštinskog suda u
Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K od 14.02.2025.
godine optuženi A. Č. je oglašen krivim zbog šest krivičnih djela Neovlašteno
optičko snimanje iz člana 189. stav 1. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH) pa mu sud primjenom istih zakonskih
odredbi i članova 6., 7., 41., 42., 43. i 49. KZ FBiH za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH
iz tačke 1. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za
krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 2. dispozitiva utvrđuje kaznu
zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko
snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 3. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora
u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje
iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 4. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u
trajanju od 1 (jedan) mjesec, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz
člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 5.
dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za krivično
djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 6. dispozitiva utvrđuje kaznu
zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa ga je sud na osnovu člana 54.
stav 1. i 2. KZ FBiH osudio na jedinstvenu
kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i jednog mjeseca. Na osnovu člana 212.
stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH)
oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu. Na osnovu člana
78. stav 1. KZ FBiH u vezi sa članom 189. stav 4. KZ FBiH, optuženom se
izriče mjera bezbijednosti oduzimanja predmeta, i to: jednog
mobilnog aparata marke Samsung Galaxy A50, plave boje bez sim kartice, sa
vidnim oštećenjem displeja, jednog digitalnog fotoaparata marke Sony, sive boje
sa pripadajućom memorijskom karticom, jednog digitalnog fotoaparata marke
Olimpus, sive boje, nepoznatih karakteristika, jednog ručnog pametnog sata, NN
marke sa crnom gumenom narukvicom, jednog USB stika, bijele boje, marke
LOGITECH, jednog eksetrnog HDD crne boje, marke TOSHIBA sa napajajućim kablom,
jednog tableta marke IPAD 16gigabajta sive boje sa vidnim oštećenjima, jednog
tableta NN marke crne boje, jednog mobilnog aparata marke IPHONE 4, crne boje,
107 CD-ova sa i bez omota nepoznatog sadržaja, jednog prenosnog računara marke
AUSUS crne boje, model A W 785 AR5B95, sa punjačem za napajanje, serijskog
broja ..., jednog mobilnog aparata marke SAMSUNG crne boje, IMEI broj ...,
serijskog broja ..., sa pripadajućom SIM karticom broj ... i zaštitnom kožnom
oblogom, jednog magnetnog nosača sa kamerom (oštećen), jedne memorijske micro
CD kartice marke KINGSTON, kapacitet memorije 32 gigabajta, serijskog broja ...
i jednog mobilnog aparata marke SAMSUNG svjetloplave boje, sa oštećenjima na
prednjoj strani displeja, a koji su oduzeti po Potvrdama o privremenom
oduzimanju predmeta MUP-a BPK-a Goražde, broj 07/I-5-2-21/23 od 17.08.2023.
godine, broj 07/I-5-2-22/23 od
17.08.2023. godine, broj 07/I-5-2-23/23
od 17.08.2023. godine. Istom presudom, na osnovu člana
202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), optuženi je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 50,00
KM koji se odnose na troškove paušala u roku od 30 dana od pravosnažnosti
presude.
Protiv ove presude žalbu
je izjavio optuženi zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na
način da se optuženom izrekne kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci kako je to
predviđeno u sporazumu o priznanju krivice koji sud nije prihvatio. Uz žalbu je
dostavio Izvod iz matične knjige vjenčanih broj: ... od ... godine, izvod iz matične knjige rođenih na ime I. Č. broj: ... od ... godine, izvod iz matične knjige rođenih na ime M. Č.
broj: ... od .... godine, ginekološki nalaz Specijalističke ordinacije „Rada“
Foča od 14.01.2025. godine, uvjerenje Službe za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog
kantona Goražde broj: ... od ... godine na ime A. Č. i uvjerenje Službe za
zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: ... od ... godine na
ime S. B..
U odgovoru na žalbu kantonalni tužilac je
predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih razloga i po
službenoj dužnosti smislu člana 321. ZKP FBiH, da li je na štetu optuženog
povrijeđen Krivični zakon, pa je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Pobijajući prvostepenu presudu zbog odluke o
krivičnopravnoj sankciji optuženi je u žalbi istakao da se sud prilikom
izricanja kazne zatvora nije vodio razlozima propisanim odredbom člana 42. KZ
FBiH, već moralnim razlozima, koji nisu odlučujuća činjenica koja utiče na
visinu kazne, da prilikom odmjeravanja kazne zatvora nije postupio u skladu sa
odredbom člana 49. KZ FBiH, da je onemogućio da se izrečena kazna zatvora
zamijeni u novčanu kaznu, da je ova kazna
prestroga, jer se iskreno pokajao što se vidi iz ponašanja optuženog u toku
istrage i nakon podizanja optužnice, pa je pogrešan zaključak prvostepenog suda
da nema iskrenog kajanja na strani optuženog. Ističe da je otac dvoje
maloljetne djece, te da je začeto i treće dijete. Izrečena kazna zatvora se ne
može zamijeniti u novčanu kaznu, pa će porodica ostati bez ikakvih primanja
koja sad obezbjeđuje obavljanjem fizičkih poslova, budući da je i supruga
nezaposlena.
Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.
Ispitujući pravilnost izrečene krivičnopravne sankcije
optuženom, ovaj sud je pošao od okolnosti koju je prvostepeni sud cijenio i
naveo u obrazloženju pobijane presude. Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio
da optuženi ranije nije osuđivan, ponašanje optuženog nakon izvršenog krivičnog djela, jer je
priznanjem počinjenja krivičnog djela učinio krivični postupak efikasnijim i
ekonomičnijim, te da je otac dvoje
maloljetne djece. Sud
je kao otežavajuće okolnosti cijenio da je optuženi iskazao posebnu
upornost, odlučnost i detaljno planiranje prilikom izvršenja krivičnih djela,
da su sva krivična djela izvršena zloupotrebom povjerenja lica koja su
omogućila optuženom da stekne dodatnu zaradu i pustila ga u svoje domove da obavlja
poslove instalacije centralnog grijana, odnosno zloupotrebom povjerenja koje mu
je dato da obavlja poslove radnog mjesta kod poslodavca „...” d.o.o. Goražde, kao i da optuženi na ročištu za razmatranje
izjave o priznanju krivice nije uputio izvinjenje oštećenim licima za počinjena
krivična djela, te da je izvršenjem krivičnih djela nastalo preko više od 300
fotografija.
Prema ocjeni ovog suda, ovako utvrđene olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti od strane prvostepenog suda,
ukazuju na neosnovanost žalbenih navoda branioca optuženog da se optuženom
izrekne blaža kazna.
Naime, odredbom člana 189. stav 1. KZ FBiH propisano
je: „Ko fotografski, filmski ili na
drugi način snimi drugu osobu bez njezinog pristanka u njezinim prostorijama
ili ko takav snimak direktno prenese trećem ili ko mu takav snimak pokaže ili
mu na koji drugi način omogući da se s njim direktno upozna, kazniće se
novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“.
Odredbom člana 42. KZ FBiH
propisana je da je svrha kažnjavanja: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog
krivičnog djela; b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična
djela i potakne njegovo prevaspitanje; c) da se utiče na ostale da ne učine
krivična djela;d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih
djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja.
Odredbom člana 49. stav 1. KZ FBiH propisano je da
će sud učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom
propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u
obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo
učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima
je djelo učinjeno, raniji život učiniova, njegove osobne prilike i njegovo
ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, te druge okolnosti koje se odnose na
osobu učinioca.
Odredbom člana 50. KZ FBiH
propisano je da sud može učiniocu odmjeriti
kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad
zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da
postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom
može postići svrha kažnjavanja.
Odredbom člana 51. KZ FBiH propisano
je da će sud ublažiti kaznu u ovim granicama, kad postoje uslovi za ublažavanje
kazne iz člana 50. (Ublažavanje kazne) ovog zakona: e) ako je za krivično djelo
propisana kazna zatvora od najviše jedne godine, kazna se može ublažiti do
trideset dana zatvora; d) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne
propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca
zatvora.
Prema
ocjeni ovog suda utvrđene olakšavajuće okolnosti
na strani optuženog naspram postojanja navedenih otežavajućih okolnosti, nemaju
značaj naročito olakšavajućih okolnosti, a pojedine ni značaj olakšavajućih
okolnosti (ranija neosuđivanost i priznanje krivice optuženog) u
smislu člana 50. tačka b) KZ F BiH. Priznanje izvršenja krivičnih djela iako predstavlja olakšavajuću okolnost, koju je kao takvu cijenio i
prvostepeni sud, nema preveliki značaj u konkretnom slučaju, niti se može
cijeniti kao osobito olakšavajuća okolnost s obzirom na to da iz stanja spisa
proizilazi da je optuženi nakon
dostavljanja optužnice u kojoj su navedeni dokazi tužilaštva o njegovoj
krivici, na ročištu za izjašnjenje o krivici, priznao izvršenje krivičnog
djela.
Uobičajeno korektno držanje optuženog pred sudom je nešto
što se i očekuje od optuženog (pa tako i ponašanje kojim se ne narušava red i
procesna disciplina u smislu člana 257. stav 2. ZKP FBiH), te se ne može cijeniti
kao olakšavajuća okolnost.
Prvostepeni sud je pravilno zaključio da samo stvarno
kajanje može predstavljati olakšavajuću okolnost, ali da kajanje optuženog predstavlja neiskren gest,
jer optuženi nije pred sudom uputio izvinjenje i iskazao spremnost da nadoknadi
štetu, pa se isto nije ni moglo cijeniti kao olakšavajuća okolnost. Osim toga,
kajanje optuženog može se uzeti kao olakšavajuća okolnost ako se radi o
jednokratnoj radnji izvršenja djela, ali kako je optuženi pokazao upornost
prilikom izvršenja šest krivičnih djela, tada izraženo kajanje nije iskreno.
Prvostepeni
sud je kao olakšavajuću okolnost cijenio činjenicu da je optuženi otac dvoje
djece. Zasnivanje porodice kao osnovne ćelije društva predstavlja pozitivan
odnos pojedinca prema društvu kao cjelini, pa time i olakšavajuću okolnost.
Međutim, optuženi je u konkretnom slučaju narušio pravo na poštovanje privatnog
i porodičnog života oštećenih, iako je optuženi kao porodičan čovjek i otac
dvoje maloljetne djece trebao da bude za primjer u društvenoj zajednici.
Tvrdnja
optuženog da će porodicu ostaviti bez prihoda nije od uticaja na pobijanu
odluku. Davanje prevelikog značaja ovoj tvrdnji moglo bi dovesti do zloupotrebe
sažaljenja i postati sredstvo izbjegavanja odgovornosti. Optuženi je svjesno
počinio predmetna krivična djela, pa je
morao računati i na posljedice uključujući i one koje pogađaju njegovu porodicu
odnosno znao je da bi to moglo imati posljedice na egzistenciju njegove
porodice zbog čega su suprotni
žalbeni navodi optuženog neosnovani. Osim toga, optuženi je pokazao
neodgovornost prema svojoj porodici, jer ima obavezu da štiti dobrobit
svoje supruge koja je nezaposlena i
trudna, te maloljetne djece. Porodične prilike optuženog ne mogu opravdati
njegovo kriminalno ponašanje posebno što je tim ponašanjem nanesena šteta
drugim licima koja su mu ukazala povjerenje, pa sud interes oštećenih opravdano
stavlja ispred ličnih interesa optuženog.
Prvostepeni sud je kao otežavajuću okolnost na strani
optuženog pravilno cijenio da je optuženi počinio šest istih krivičnih djela
koje je prethodno planirao zloupotrebljavajući povjerenje oštećenih, te da je
izvršenjem krivičnih djela nastalo više od 300 fotografija od kojih su neke eksplicitnog
sadržaja, što ukazuje na upornost, odlučnost i detaljno planiranje
izvršenja krivičnih djela. Imajući u vidu sve otežavajuće
i olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, nema osnova da se optuženom
izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju od izrečene kazne zatvora.
Takođe,
nema osnova za ublažavanje kazne optuženom i izricanja kazne zatvora ispod
zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno krivično djelo, jer sud može
ublažiti kaznu optuženom samo kada utvrdi da na strani optuženog postoje
naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da bi se ublažavanjem kazne
postigla svrha kažnjavanja. Ovaj sud cijeni da nisu
ispunjeni uslovi da se optuženom izrekne uslovna osuda, odnosno da se
upozorenjem uz prijetnju kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja, s obzirom na
utvrđene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.
Nadalje, prvostepeni sud je u obrazloženju
svoje presude dao jasne i određene razloge za izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju
od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, nakon što je za šest krivičnih djela utvrdio kazne zatvora u granicama koje su
zakonom propisane za predmetno krivično djelo. Prvostepeni sud je
prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora utvrdio
da su ispunjeni uslovi za njeno izricanje ocjenom okolnosti koji se odnose na ličnost
optuženog, njegov raniji život, ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, stepen
krivice i druge okolnosti po kojima je krivično djelo učinjeno na osnovu člana
49. KZ FBiH, te je pravilno zaključio da će se kaznom zatvora ostvariti svrha
generalne i specijalne prevencije.
Imajući u vidu navedeno ovaj sud cijeni da izrečena
kazna nije prestroga, da u svemu odgovara težini učinjenog krivičnog djela i stepenu
krivice optuženog, te da će se njom postići svrha kažnjavanja iz člana 42. KZ
FBiH. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da je ovakva kazna neophodna da bi se njome izrazila društvena osuda
krivičnog djela i zaštitilo društvo od činjenja krivičnih djela preventivnim
uticajem na druge i na optuženog.
Kako ne postoje razlozi žalbe
kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženog je
odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu člana 328. ZKP
FBiH.
Predsjednica vijeća
Milijana Bjelović, s.r.

