BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 K 046102 25 Kž

Goražde, 19.05.2025. godine

                                  U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara Senide Drnda u krivičnom predmetu protiv optuženog A. Č., zbog šest krivičnih djela Neovlašteno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi optuženog izjavljenoj protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K od 14.02.2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 19.05.2025. godine donio je

P R E S U D U  

            Žalba optuženog se odbija i presuda Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K od 14.02.2025. godine, potvrđuje.

  Obrazloženje

Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj 45 0 K 046102 24 K  od 14.02.2025. godine optuženi A. Č. je oglašen krivim zbog šest krivičnih djela Neovlašteno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH) pa mu sud primjenom istih zakonskih odredbi i članova 6., 7., 41., 42., 43. i 49. KZ FBiH za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 1. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1.  KZ FBiH iz tačke 2. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 3. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1. KZ FBiH iz tačke 4. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedan) mjesec, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1.  KZ FBiH iz tačke 5. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za krivično djelo Neovlašćeno optičko snimanje iz člana 189. stav 1.  KZ FBiH iz tačke 6. dispozitiva utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa ga je sud na osnovu člana 54. stav 1. i 2. KZ FBiH  osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i jednog mjeseca. Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu. Na osnovu člana 78. stav 1. KZ FBiH u vezi sa članom 189. stav 4. KZ FBiH, optuženom se izriče mjera bezbijednosti oduzimanja predmeta, i to: jednog mobilnog aparata marke Samsung Galaxy A50, plave boje bez sim kartice, sa vidnim oštećenjem displeja, jednog digitalnog fotoaparata marke Sony, sive boje sa pripadajućom memorijskom karticom, jednog digitalnog fotoaparata marke Olimpus, sive boje, nepoznatih karakteristika, jednog ručnog pametnog sata, NN marke sa crnom gumenom narukvicom, jednog USB stika, bijele boje, marke LOGITECH, jednog eksetrnog HDD crne boje, marke TOSHIBA sa napajajućim kablom, jednog tableta marke IPAD 16gigabajta sive boje sa vidnim oštećenjima, jednog tableta NN marke crne boje, jednog mobilnog aparata marke IPHONE 4, crne boje, 107 CD-ova sa i bez omota nepoznatog sadržaja, jednog prenosnog računara marke AUSUS crne boje, model A W 785 AR5B95, sa punjačem za napajanje, serijskog broja ..., jednog mobilnog aparata marke SAMSUNG crne boje, IMEI broj ..., serijskog broja ..., sa pripadajućom SIM karticom broj ... i zaštitnom kožnom oblogom, jednog magnetnog nosača sa kamerom (oštećen), jedne memorijske micro CD kartice marke KINGSTON, kapacitet memorije 32 gigabajta, serijskog broja ... i jednog mobilnog aparata marke SAMSUNG svjetloplave boje, sa oštećenjima na prednjoj strani displeja, a koji su oduzeti po Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a BPK-a Goražde, broj 07/I-5-2-21/23 od 17.08.2023. godine, broj  07/I-5-2-22/23 od 17.08.2023. godine, broj  07/I-5-2-23/23 od 17.08.2023. godine. Istom presudom, na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), optuženi je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 50,00 KM koji se odnose na troškove paušala u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude.

            Protiv ove presude žalbu je izjavio optuženi zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom izrekne kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci kako je to predviđeno u sporazumu o priznanju krivice koji sud nije prihvatio. Uz žalbu je dostavio Izvod iz matične knjige vjenčanih broj: ... od ... godine,  izvod iz matične knjige rođenih na ime I. Č.  broj: ... od ... godine,  izvod iz matične knjige rođenih na ime M. Č. broj: ... od .... godine, ginekološki nalaz Specijalističke ordinacije „Rada“ Foča od 14.01.2025. godine, uvjerenje Službe za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: ... od ... godine na ime A. Č. i uvjerenje Službe za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: ... od ... godine na ime S. B..

 U odgovoru na žalbu kantonalni tužilac je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti smislu člana 321. ZKP FBiH, da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon, pa je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Pobijajući prvostepenu presudu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji optuženi je u žalbi istakao da se sud prilikom izricanja kazne zatvora nije vodio razlozima propisanim odredbom člana 42. KZ FBiH, već moralnim razlozima, koji nisu odlučujuća činjenica koja utiče na visinu kazne, da prilikom odmjeravanja kazne zatvora nije postupio u skladu sa odredbom člana 49. KZ FBiH, da je onemogućio da se izrečena kazna zatvora zamijeni u novčanu kaznu, da  je ova kazna prestroga, jer se iskreno pokajao što se vidi iz ponašanja optuženog u toku istrage i nakon podizanja optužnice, pa je pogrešan zaključak prvostepenog suda da nema iskrenog kajanja na strani optuženog. Ističe da je otac dvoje maloljetne djece, te da je začeto i treće dijete. Izrečena kazna zatvora se ne može zamijeniti u novčanu kaznu, pa će porodica ostati bez ikakvih primanja koja sad obezbjeđuje obavljanjem fizičkih poslova, budući da je i supruga nezaposlena.

            Ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

Ispitujući pravilnost izrečene krivičnopravne sankcije optuženom, ovaj sud je pošao od okolnosti koju je prvostepeni sud cijenio i naveo u obrazloženju pobijane presude. Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio da optuženi ranije nije osuđivan, ponašanje optuženog nakon izvršenog krivičnog djela, jer je priznanjem počinjenja krivičnog djela učinio krivični postupak efikasnijim i ekonomičnijim,  te da je otac dvoje maloljetne djece. Sud je kao otežavajuće okolnosti cijenio da je optuženi iskazao posebnu upornost, odlučnost i detaljno planiranje prilikom izvršenja krivičnih djela, da su sva krivična djela izvršena zloupotrebom povjerenja lica koja su omogućila optuženom da stekne dodatnu zaradu i pustila ga u svoje domove da obavlja poslove instalacije centralnog grijana, odnosno zloupotrebom povjerenja koje mu je dato da obavlja poslove radnog mjesta kod poslodavca „...” d.o.o. Goražde, kao i da optuženi na ročištu za razmatranje izjave o priznanju krivice nije uputio izvinjenje oštećenim licima za počinjena krivična djela, te da je izvršenjem krivičnih djela nastalo preko više od 300 fotografija.

            Prema ocjeni ovog suda, ovako utvrđene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti od strane prvostepenog suda, ukazuju na neosnovanost žalbenih navoda branioca optuženog da se optuženom izrekne blaža kazna.

            Naime, odredbom člana 189. stav 1. KZ FBiH propisano je: „Ko fotografski, filmski ili na drugi način snimi drugu osobu bez njezinog pristanka u njezinim prostorijama ili ko takav snimak direktno prenese trećem ili ko mu takav snimak pokaže ili mu na koji drugi način omogući da se s njim direktno upozna, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine“.

            Odredbom člana 42. KZ FBiH propisana je da je svrha kažnjavanja: a) da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela; b) da se utiče na učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela i potakne njegovo prevaspitanje; c) da se utiče na ostale da ne učine krivična djela;d) i da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja učinitelja.

             Odredbom člana 49. stav 1. KZ FBiH propisano je da će sud učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učiniova, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinioca.

            Odredbom člana 50. KZ FBiH propisano je da sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinilac može blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

            Odredbom člana 51. KZ FBiH propisano je da će sud ublažiti kaznu u ovim granicama, kad postoje uslovi za ublažavanje kazne iz člana 50. (Ublažavanje kazne) ovog zakona: e) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše jedne godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora; d) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora.

            Prema ocjeni ovog suda utvrđene olakšavajuće okolnosti na strani optuženog naspram postojanja navedenih otežavajućih okolnosti, nemaju značaj naročito olakšavajućih okolnosti, a pojedine ni značaj olakšavajućih okolnosti (ranija neosuđivanost i priznanje krivice optuženog) u smislu člana 50. tačka b) KZ F BiH. Priznanje izvršenja krivičnih djela iako predstavlja olakšavajuću okolnost, koju je kao takvu cijenio i prvostepeni sud, nema preveliki značaj u konkretnom slučaju, niti se može cijeniti kao osobito olakšavajuća okolnost s obzirom na to da iz stanja spisa proizilazi da je optuženi  nakon dostavljanja optužnice u kojoj su navedeni dokazi tužilaštva o njegovoj krivici, na ročištu za izjašnjenje o krivici, priznao izvršenje krivičnog djela.

            Uobičajeno korektno držanje optuženog pred sudom je nešto što se i očekuje od optuženog (pa tako i ponašanje kojim se ne narušava red i procesna disciplina u smislu člana 257. stav 2. ZKP FBiH), te se ne može cijeniti kao olakšavajuća okolnost.

            Prvostepeni sud je pravilno zaključio da samo stvarno kajanje može predstavljati olakšavajuću okolnost, ali da kajanje optuženog predstavlja neiskren gest, jer optuženi nije pred sudom uputio izvinjenje i iskazao spremnost da nadoknadi štetu, pa se isto nije ni moglo cijeniti kao olakšavajuća okolnost. Osim toga, kajanje optuženog može se uzeti kao olakšavajuća okolnost ako se radi o jednokratnoj radnji izvršenja djela, ali kako je optuženi pokazao upornost prilikom izvršenja šest krivičnih djela, tada izraženo kajanje nije iskreno.

            Prvostepeni sud je kao olakšavajuću okolnost cijenio činjenicu da je optuženi otac dvoje djece. Zasnivanje porodice kao osnovne ćelije društva predstavlja pozitivan odnos pojedinca prema društvu kao cjelini, pa time i olakšavajuću okolnost. Međutim, optuženi je u konkretnom slučaju narušio pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života oštećenih, iako je optuženi kao porodičan čovjek i otac dvoje maloljetne djece trebao da bude za primjer u društvenoj zajednici.

            Tvrdnja optuženog da će porodicu ostaviti bez prihoda nije od uticaja na pobijanu odluku. Davanje prevelikog značaja ovoj tvrdnji moglo bi dovesti do zloupotrebe sažaljenja i postati sredstvo izbjegavanja odgovornosti. Optuženi je svjesno počinio predmetna krivična djela, pa je morao računati i na posljedice uključujući i one koje pogađaju njegovu porodicu odnosno znao je da bi to moglo imati posljedice na egzistenciju njegove porodice zbog čega su suprotni žalbeni navodi optuženog neosnovani. Osim toga, optuženi je pokazao neodgovornost prema svojoj porodici, jer ima obavezu da štiti dobrobit svoje  supruge koja je nezaposlena i trudna, te maloljetne djece. Porodične prilike optuženog ne mogu opravdati njegovo kriminalno ponašanje posebno što je tim ponašanjem nanesena šteta drugim licima koja su mu ukazala povjerenje, pa sud interes oštećenih opravdano stavlja ispred ličnih interesa optuženog.

            Prvostepeni sud je kao otežavajuću okolnost na strani optuženog pravilno cijenio da je optuženi počinio šest istih krivičnih djela koje je prethodno planirao zloupotrebljavajući povjerenje oštećenih, te da je izvršenjem krivičnih djela nastalo više od 300 fotografija od kojih su neke eksplicitnog sadržaja, što ukazuje na upornost, odlučnost i detaljno planiranje izvršenja krivičnih djela. Imajući u vidu sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, nema osnova da se optuženom izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju od izrečene kazne zatvora.

            Takođe, nema osnova za ublažavanje kazne optuženom i izricanja kazne zatvora ispod zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno krivično djelo, jer sud može ublažiti kaznu optuženom samo kada utvrdi da na strani optuženog postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da bi se ublažavanjem kazne postigla svrha kažnjavanja. Ovaj sud cijeni da nisu ispunjeni uslovi da se optuženom izrekne uslovna osuda, odnosno da se upozorenjem uz prijetnju kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja, s obzirom na utvrđene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.

            Nadalje, prvostepeni sud je u obrazloženju svoje presude dao jasne i određene razloge za  izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, nakon što je za  šest krivičnih djela utvrdio kazne zatvora u granicama koje su zakonom propisane za predmetno krivično djelo. Prvostepeni sud je prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora utvrdio da su ispunjeni uslovi za njeno izricanje ocjenom okolnosti koji se odnose na ličnost optuženog, njegov raniji život, ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti po kojima je krivično djelo učinjeno na osnovu člana 49. KZ FBiH, te je pravilno zaključio da će se kaznom zatvora ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

            Imajući u vidu navedeno ovaj sud cijeni da izrečena kazna nije prestroga, da u svemu odgovara težini učinjenog krivičnog djela i stepenu krivice optuženog, te da će se njom postići svrha kažnjavanja iz člana 42. KZ FBiH. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da je ovakva kazna neophodna da bi se njome izrazila društvena osuda krivičnog djela i zaštitilo društvo od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge i na optuženog.

Kako ne postoje razlozi žalbe kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženog je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu člana 328. ZKP FBiH.

                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                                     Milijana Bjelović, s.r.